Biološka raspoloživost mikronutrijenata iz voća i povrća

AUTOR: Almira Avdić, bacc.nutri.

Biološka raspoloživost mikronutrijenata iz voća i povrća ima značajan utjecaj na njihovu
nutritivnu vrijednost i sposobnost zadovoljavanja prehrambenih potreba ljudskog organizma.
Razumijevanje procesa apsorpcije, transporta i iskorištavanja mikronutrijenata iz ovih namirnica
ključno je za promicanje zdrave prehrane i sprječavanje deficita mikronutrijenata. Ovaj rad
istražuje faktore koji utječu na bioraspoloživost mikronutrijenata iz voća i povrća te njihovu
ulogu u ljudskom zdravlju.

Načini apsorpcije
Mikronutrijenti u voću i povrću mogu se apsorbirati putem aktivnog transporta ili difuzije u
crijevnom zidu. Ovaj proces apsorpcije zavisi od različitih faktora kao što su:
− oblik nutrijenta,
− prisutnost drugih tvari u hrani i

− individualne karakteristike organizma.
Na primjer, prisutnost vlakana u hrani može usporiti apsorpciju određenih mikronutrijenata, dok
su neki nutrijenti bolje apsorbirani u prisustvu masti.

Faktori koji utječu na bioraspoloživost:
Različiti mikronutrijenti imaju različite razine bioraspoloživosti iz voća i povrća. Na primjer,
vitamini poput vitamina C i E imaju visoku bioraspoloživost jer se lako apsorbiraju i
iskorištavaju u organizmu. S druge strane, neki minerali kao što su željezo, cink i kalcij imaju
nižu bioraspoloživost zbog mogućih interakcija s drugim tvarima u hrani koje mogu ometati
njihovu apsorpciju.
Dodatni faktori koji utječu na bioraspoloživost mikronutrijenata iz voća i povrća uključuju:
− Prisutnost fitata, oksalata i drugih spojeva koji mogu za sebe vezati određene minerale i
otežati njihovu apsorpciju.
− Kombinacija nutrijenata u obroku koja može povećati ili smanjiti bioraspoloživost
određenih mikronutrijenata. Na primjer, prisutnost vitamina C može poboljšati apsorpciju
željeza.
− Metode pripreme hrane kao što su kuhanje, blanširanje ili fermentacija mogu utjecati na
bioraspoloživost mikronutrijenata. Na primjer, kuhanje može pomoći u razgradnji vlakana
i olakšati apsorpciju određenih nutrijenata.
− Individualne razlike u apsorpciji i metaboličkim procesima svakog pojedinca.

Značaj za ljudsko zdravlje
Biološka raspoloživost mikronutrijenata iz voća i povrća ima izravan utjecaj na zdravlje ljudi, a
manjak ili nedostatak određenih mikronutrijenata može dovesti do različitih poremećaja i bolesti.
Na primjer, nedostatak željeza može uzrokovati anemiju, dok nedostatak vitamina A može
dovesti do problema s vidom. Stoga je važno osigurati adekvatan unos i optimalnu
bioraspoloživost mikronutrijenata iz voća i povrća kako bi se održalo zdravlje organizma.

Zaključak
Biološka raspoloživost mikronutrijenata iz voća i povrća igra ključnu ulogu u prehrambenoj
vrijednosti ovih namirnica i njihovom doprinosu normalnom ljudskom zdravlju. Različiti faktori
poput oblika nutrijenta, prisutnosti drugih tvari u hrani, metoda pripreme hrane i individualnih
karakteristika organizma utječu na bioraspoloživost mikronutrijenata. Razumijevanje ovih faktora
pomažu u optimizaciji prehrane i osiguravanju adekvatnog unosa mikronutrijenata iz voća i
povrća radi očuvanja zdravlja i prevencije deficita nutrijenata.

Reference:

1. Gibson, R. S., & Perlas, L. (2006). Hotz C: Improving the bioavailability of nutrients in plant
   foods at the household level. Proceedings of the Nutrition Society, 65(2), 160-168.
2. Teucher, B., Olivares, M., & Cori, H. (2004). Enhancers of iron absorption: Ascorbic acid
   and other organic acids. International Journal for Vitamin and Nutrition Research, 74(6), 403-
   419.
3. Hurrell, R., Egli, I., & Iron Nutrition in Health and Disease (2010). Iron bioavailability and
   dietary reference values. The American Journal of Clinical Nutrition, 91(5), 1461S-1467S.
4. Monsen, E. R., & Balintfy, J. L. (2005). Calculating dietary iron bioavailability: Refinement
   and computerization. The Journal of Nutrition, 135(3), 717-723.
5. Gänzle, M. G. (2015). Lactic metabolism revisited: Metabolism of lactic acid bacteria in food
   fermentations and food spoilage. Current Opinion in Food Science, 2, 106-117.
6. DellaPenna, D. (2005). Plant biochemistry: Linking nutrition to gene discovery. The Journal
   of Nutrition, 135(12), 3173-3176.
7. Fenech, M. (2001). Micronutrients and genomic stability: A new paradigm for recommended
   dietary allowances (RDAs). Food and Chemical Toxicology, 39(12), 1113-1122.
8. Mennella, J. A., & Beauchamp, G. K. (2002). Optimizing oral medications for children.
   Clinical Therapeutics, 24(5), 825-835.
9. Melse-Boonstra, A., & Mackenzie, I. (2008). Iodine deficiency, thyroid function and hearing
   deficit: A review. Nutrition Research Reviews, 21(2), 122-137.
10. Hunt, J. R. (2003). Bioavailability of iron, zinc, and other trace minerals from vegetarian
    diets. The American Journal of Clinical Nutrition, 78(3), 633S-639S.